Star InactiveStar InactiveStar InactiveStar InactiveStar Inactive

Nule i jedinice su ga zainteresovale 1984. kada se pojavio ZX Spectrum, od ’85. se prvo igrao na Commodore-u, kada se prvi put susreo i sa nekakvim programiranjem, zaljubljenik u elektroniku i vazduhoplovstvo, prvi put je u kontaktu sa PC računarom bio 1989 u JAT-u, početkom 90tih kreće jako interesovanje za relacione baze podataka kada provodi sate i dane proučavajući Borland-ov Paradox, ’91. osniva preduzeće “za 20 maraka sa sve malom slikom, ulje na platnu gratis”.

“Nikada nisam mislio da ću se profesionalno baviti bilo čime osim elektronikom i avionima, ali kad sam već osnovao preduzeće, poželeo sam da proverim o čemu se tu radi.”

Okružen računovođama prvo proučava kako to funkcioniše… “…osim što sam gledao preko ramena svoju majku i sestru, tadašnje šefove računovodstva, pokušao sam sa raznom domaćom literaturom da mi posle višemesečnog čitanja ništa od te teorije nije bilo jasno. Slučajno sam u jednom trenutku svratio do British Council-a, i samo par minuta prelistavanja knjižice gde je gospođa Seli nešto prodala gospođici Meri mi je razjasnilo i šta je dvojno knjigovodstvo i mnoge druge nejasnoće.”

’93  u Paradox-u pravi svoju prvu “korisnu” bazu, - Pola sata projektovanja baze i kreiranja tabela, relacija, izveštaja i konzole za unos, sat vremena unosa i oko dva i po sata prepisivanja sa „amber“ monitora, jer tada nisam imao štampač je trebalo da završimo posao koji bi inače trajao oko tri nedelje, sa neizvesnim ishodom zbog silnih nula za koje je bilo neizvesno da li će uopšte stati u računsku mašinu...

Nakon toga kreira kompletnu računovodstvenu aplikaciju, koju koristi i za vođenje knjiga za treća lica, a jednu kopiju poklanja prijateljskoj računovodstvenoj agenciji. „Veliko zadovoljstvo mi je taj mali poklon doneo godinama kasnije. Krajem ’90-tih sam sreo prijatelja koji je koristio moju bazu i pitao koliko dugo je mogao da je koristi. Rekao mi je da su u međuvremenu kupili nekoliko aplikacija, ali da je tada još uvek koriste, jer ništa nije uspevalo da obradi veliku količinu podataka tako brzo.”
    
Početkom ‘90tih takodje i moderator foruma o vazduhoplovstvu na AV Manta - BBS-u Aleksandra Jevića, pa do nešto malo nakon formiranja SETNet mreže.

“Moje dve najveće ljubavi (ne pričam ovde o ženama…), avione i elektroniku, su nekako te devedeset i treće potpuno zamenili preduzetništvo i računari. Uz malo zdravog razuma, Privredni savetnik kao glavnu literaturu i njihova savetovanja koja nisam propuštao postao sam glavni savetnik mnogim kolegama moje mame, naročito su me smatrali ekspertom u oblasti poreza. Sve to u vreme bez ikakve logike. Sećam se kao danas jednog savetovanja te devedeset i treće gde nam je predavač rekao – Ja mogu da vam kažem šta piše u Zakonu. Mogu da vam kažem i šta mislim da treba da uradite. Ali šta ćete zaista uraditi morate prelomiti sami.
Te godine sam, trudeći se da nikada ne radim “na crno” zaradio nešto malo kancelarijskog materijala, za koji sam u knjižari dobio opciju plaćanja dva sata, jedva sam stigao da donesem “peti primerak” da ne izgubim i to malo zarade. Na kraju sam porez na “dobit” doplatio verovatno od JAT-ove plate ili tako nešto.”

“Sećam se da sam vozio peglicu koju sam kupio od drugara, koja bi se do aerodroma pregrejala bar nekoliko puta. Uz par flaša vode koju sam sipao preko nekakvog kondenzatora svakih 10tak minuta uspeo sam svugde da stignem. Jednom mi je auto stao u Kneza Miloša i izgurao sam ga na trotoar ispred neke od ambasada. Iz kućice je istog trenutka izašao policajac koji je čuvao ambasadu i nije hteo da čuje ni jednu reč moje priče zašto sam tu. Krenuo je da detaljno pretresa peglicu, zavlačio je ruke u najnedostupnija mesta iza nekih kablova i iza zadnjeg sedišta pronašao knjigu.
Otvorio je knjigu…
Prvi naslov: Informacije i podaci
Drugi naslov: Kodovanje
Odjednom sam ostao bez odgovora na bilo kakva dalja pitanja…
Jedva me je na kraju izvukla peglica koja baš nije htela da upali sve dok nisam okupao kondenzator u motoru…”

“Uvek sam donosio novac, pa i ogromne svote firmama za koje sam radio.
Ali kao preduzetnik… Hmm…
Uporno sam preskakao prve članove Zakona o preduzećima i prve strane udžbenika za privredno ili trgovinsko pravo… - Cilj osnivanja preduzeća je ostvarivanje dobiti!
U stvari nešto sasvim drugo me je tu zanimalo…
Veleprodaja – Prvo sam izučio naše zakone i nabavio kopiju INCOTERMS-a i krenuo da učim u praksi i da se igram. Kada sam prodavao, stavljao sam kravatu, kada sam kupovao trudio sam se da se obučem kao odrpanac i da se ponašam neprimereno ne bih li video dokle idu granice te skriveno usiljene ljubaznosti u pokušaju da mi nešto prodaju.

Kada sam proučavao maloprodaju, otvorio sam diskont pića na pijaci.   
I danas mogu da tvrdim da je pijaca najbolje mesto za izučavanje prodaje i ako bih ikada poželeo da mi neko da preporuku za nešto, najdraža preporuka bi mi uvek bila od mojih mušterija sa pijace. Tada su mi dali nadimak “Grk”, mnogo smo tu naučili jedni od drugih.

Jedinu vezu sa Grcima sam imao tek nešto kasnije kada sam istraživao rad u turizmu. Tu sam naučio mnogo toga, a od svega najvažnije… da nikako ne poslujem sa ljudima koji nisu preduzetnici. Preskupo sam platio to saznanje.”

Negde oko 1997 me je moj dobar prijatelj i kolega pozvao da održim par časova informatike kao zamena na Institutu za mala i srednja preduzeća. Jedva sam pristao, a onda ostao oko dve i po godine i imao za to vreme preko 1500 svojih učenika.